Kritični pogled na anketu EU o zločinima mržnje protiv osoba tzv. „LGBT“ [1] orijentacije u Europi

Agencija Europske Unije za temeljna prava (izvorna engleska kratica: FRA) 17. je svibnja javnosti predstavila svoju anketu (koja je koštala 370 000 eura, što su ih platili porezni obveznici) - o diskriminaciji ljudi takozvane „LGBT“ orijentacije (v. fusnotu 1 dolje). Šokantni zaključak toga izvješća glasi: četvrtina od ukupno 93 000 osoba takozvane „LGBT“ orijentacije, koje su odgovorile na upitnik, izjavila je kako su bili žrtve tjelesnog nasilja.

Postoje, međutim, neke činjenice koja valja uzeti u obzir prilikom razmatranja toga izvješća:

1. Način na koji je anketa provedena, donekle je zbunjujuć. Zadovoljava li kriterije ozbiljnog znanstvenog istraživanja?

* Prije svega, jedini ljudi kojima je bilo dopušteno sudjelovati u anketi su same osobe tzv. „LGBT“ orijentacije. To znači kako je nemoguće usporediti način na koji oni doživljavaju sami sebe, s načinom na koji ih doživljava društvo u cjelini.

* Kao drugo, upitnik je vrlo dug. Jedino bi ljudi visoko motivirani da dokažu kako su bili žrtve diskriminacije bili spremni proći svih 50 pitanja. Još i veći problem predstavlja činjenica kako se anketa ne temelji na provjerljivim činjenicama, već na percepciji diskriminacije.

*Jednako tako, ista je osoba mogla popuniti upitnik koliko god puta je htjela.

*Još jedan golemi problem vezan uz anketu o osobama tzv. „LGBT“ orijentacije jest činjenica kako su njena pitanja, kao i ponuđeni odgovori, poprilično sugestivni.

* Iznesene su sugestije koje izlaze iz okvirâ kompetencije FRA, kao što je insinuacija da bi od pomoći bilo kada bi vjerski vođe imali više razumijevanja za osobe tzv. „LGBT“ životne orijentacije.[2]

2. No, znanstveni nedostatci ankete nisu jedini problem vezan uz izvješće FRA. Ujedno se i brojke navedene u rezultatima na drugi pogled doimaju neobično:

* Vrlo je mali broj, od ukupno 23 000 zločina mržnje što su ih spomenule anonimne osobe tzv. „LGBT“ orijentacije, prijavljen policiji. Istina, ne prijavljuje se uvijek sve. Ali, da se baš toliki nisu obratili policiji, ipak je teško povjerovati!

* Blog „Turtle Bay and Beyond“ ukazuje na neke zanimljive činjenice vezane uz utvrđene brojke: tvrdi se, naime, kako je stvarni broj slučajeva nasilničkog ponašanja prema osobama tzv. „LGBT“ orijentacije zapravo razmjerno nizak, uzimajući u obzir činjenicu da je Njemačka, koja tvori 16% stanovništva EU, godine 2011. zabilježila oko 570 000 slučajeva kriminalnih radnji koje uključuju različite stupnjeve nasilja. „16%“ od 23 000 [ukupan broj napadâ naveden u anketi] iznosio bi 3 680 napada – ali […] jesmo li sigurni da su se svi oni dogodili unutar samo jedne godine? Koliko ih ulazi u koju kategoriju? Koliko ih je za posljedicu imalo tjelesnu ozljedu (za razliku od samo „uznemiravanja” osobe)? Budući da lobi osoba tzv. „LGBT“ orijentacije […] često tvrdi kako 10% populacije tvore homoseksualci i lezbijke, ne bi li zapravo brojka od 3 680 napada na ljude tzv. „LGBT“ orijentacije godišnje – u usporedbi s ukupnim brojem od 570 000 prijavljenih zločina koji uključuju različite stupnjeve nasilja – zapravo pokazala kako se osobe tzv. „LGBT“ orijentacije napada rjeđe od drugih ljudi?”[3]

3. Izvješće u potpunosti zanemaruje dvije iznimno važne činjenice vezane uz osobe tzv. „LGBT“ orijentacije i nasilje:

* Prije svega, to je činjenica kako za muškarce i žene homoseksualne orijentacije postoji veća vjerojatnost da će se u životu susresti s nasiljem. Međutim, taj povećani rizik od nasilja s kojim su suočeni događa se, nažalost, unutar takozvanih „LGBT“ odnosa. Studija koju su 2002. proveli Greenwood i ostali, utvrdila je: „na reprezentativnom je uzorku stanovništva utvrđeno kako je razina nasilja u odnosima između homoseksualnih muškaraca potencijalno daleko viša negoli u odnosima između muškaraca i žena unutar heteroseksualne zajednice. Greenwood et al. izvješćuju: Petogodišnja prevalencija tjelesnog nasilja među urbanim „MSM“ [muškarcima koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima] (22%) znatno je viša negoli, kako godišnja prevalencija teškog nasilja (3,4%), tako i godišnja prevalencija ukupnog nasilja (11%) unutar reprezentativnog uzorka žena koje su udane za muškarce ili žive s muškarcima. (p. 1968)”[4]

* Još jednu zabrinjavajuću činjenicu predstavlja sve veći broji lažnih zločina mržnje, u kojima muškarci i žene homoseksualne orijentacije ranjavaju sami sebe, a onda tvrde kako su bili žrtve zločinâ iz mržnje.

- Nadasve drastičan primjer u tom smislu predstavlja slučaj stanovite Charlie Rogers iz Nebraske, koja si je nožem izrezbarila križ na prsima, da bi kasnije tvrdila kako su joj trojica muškaraca provalila u kuću i mučila je iz mržnje prema lezbijkama. Kasnije je optužena za iznošenje lažnih činjenica.[5]

- Joseph Baken, dvadesetogodišnjak iz mjesta Missoula u američkoj državi Montana, upotrijebio je povrede koje je zadobio neuspjelim saltom, kako bi tvrdio da je bio žrtvom zločina iz mržnje.

- U svibnju 2012., jedan je par lezbijki optužen jer su same na zidu svoje garaže ispisale riječi „smrt homoseksualcima”.

- Kada je ugandski aktivist za homoseksualna i spolna prava David Kato brutalno ubijen, američki predsjednik Obama, kao i dužnosnici Europske Unije i UK, zatražili su od ugandske vlade neka progovori protiv homofobije i organizira takozvane „gay pride“ događaje, a uspostavljena je i nagrada „Glas i vizija Davida Katoa” . Međutim, tek kasnije, nakon što je policija uspješno završila istragu Katove smrti, na vidjelo je izašao motiv toga ubojstva: ubila ga je muška prostitutka, bijesna što joj je ovaj odbio platiti za pružene seksualne „usluge“.[6]

* Međutim, agresivnost nekih „LGBT“ aktivista vidljiva je ujedno i u nasilju što ga osobe tzv. „LGBT“ orijentacije vrše protiv onih koji ne dijele njihova uvjerenja: nadasve bjelodan primjer takve neprijateljske nastrojenosti jest nedavni napad aktivistkinja Femena na biskupa Mechelen-Brisela[7], kao i verbalne prijetnje smrću organizatorima francuskih manifestacija „Pro-Family“ („Za obitelj“)[8].

Koji je lijek svemu tome? Još zakona koji zabranjuju nasilje upereno protiv osoba tzv. „LGBT“ orijentacije? Naši pravni sustavi nasilje već zabranjuju. Ne samo protiv osoba tzv. „LGBT“ orijentacije, već protiv bilo koga. Tako i treba biti, jer su svi ljudi pred zakonom jednaki.

Agencija za temeljna prava predlaže još protu-diskriminacijske regulative. Primjer je zabrana pravljena razlika na temelju spolne orijentacije, kada je posrijedi nečije osobno ponašanje vezano uz financije (usvajanjem predložene vodoravne 5. Direktive jednakog postupanja). Međutim, protu-diskriminacijska regulativa stvara nejednakost kroz privilegiranje problemâ pojedinih skupina. Narušava osobnu autonomiju, slobodu savjesti i vjeroispovijesti, kao i pravo raspolaganja vlastitom imovinom. Povezivanje navodno visokog broja slučajeva nasilna ponašanja protiv osoba takozvane „LGBT“ orijentacije s pitanjem protu-diskriminacijskog  zakonodavstva, prikazivanje Europe kao zajednice darvinističkih društava u kojima vladaju bezakonje i kaos, predstavlja pokušaj svjesnog dovođenja ljudi u zabludu. K tomu još i vrlo skup, ako smijem primijetiti.