Sloboda govora ili sloboda od slušanja?

Autor: Mats Tunehag

Ne bi li tisak trebao smjeti objavljivati karikature koje možda vrijeđaju Muslimane? Bi li se vlasnici trgovina trebali ustezati od toga da kažu: “Sretan Božić”? Je li to govor mržnje, ako se kaže kako je življena homoseksualnost prema Bibliji grijeh? Rasprava ima mnogo, dok se broj kontroverzi s obzirom na slobodu govora i vjeroispovjesti povećava u Europi, kao i izvan njenih granica.

U samoj se srži ovih pitanja nalaze sloboda govora i sloboda vjeroispovjesti. Napose je sloboda govora temeljna i suštinska za ostale slobode i prava. Bez nje nema niti slobode tiska, niti bilo kakva prava na otvorenu političku debatu, niti slobode izražavanja vjerskih uvjerenja, niti slobode izražavanja kroz umjetnost i glazbu, i tako dalje.

Deklaracija UN-a o ljudskim pravima dotiče se i vjerskih sloboda. Članak 18 deklaracije ima tri glavne komponente: posjedovati, izražavati i mijenjati vjeru. To, među ostalime, podrazumijeva pravo iznošenja vjere u sferu javnosti, susretanja s drugima koji su iste vjere, kao i pravo na promjenu vjere, odnosno obraćenje.

Sve je više nasrtaja na same temelje demokracije, čak i u zapadnome svijetu. Neki pojedinci iz muslimanskih, sekularističnih te homoseksualnih skupina, traže izvanredna ograničenja slobode govora, što će se negativno odraziti na ostala ljudska prava.

Evo jednog primjera: u listopadu 2007. jedan je naizgled bezazlen oglas u podzemnoj željeznici Stockholma potaknuo debatu na nacionalnoj razini. Oglas, što ga je ondje postavio Švedski evangelički savez, promicao je zadržavanje pravne definicije braka kao zajednice između jednoga muškarca i jedne žene. Na oglasu je pisalo jednostavno: “mama, tata, djeca”. Neki su istaknuti političari zatražili zabranu takvih poruka. Rekli su kako se oglas može shvatiti uvredljivim za neoženjene, odnosno, neudate; rastavljene i homoseksualce. Neki su ga čak nazvali “govorom mržnje”.

Još jedan ilustrativan slučaj: Pakistan je bio djelatnik odluke što ju je poduprla Islamska konferencija, a donijelo Vijeće UN-a za ljudska prava u ožujku 2007. u Ženevi. Osnovni su cilj i poruka te odluke stvaranje “zone oslobođene od kritike” za islam. Ništa pritom ne znači činjenica što su islamske i druge nedemokratske zemlje glasovale u prilog rezoluciji, dok su one demokratske glasovale protiv.

Pravo i sloboda izražavanja svojih gledišta i mišljenjâ kroz pisanje, govor i umjetnost neizbježno znače kako se ostali mogu razlikovati, ili čak i uvrijediti. Ali, takva je narav slobode govora. Nemoguće je jamčiti kako se nitko nikada ne će naći uvrijeđenim nekom porukom – bila ona politička, vjerska, ili kakva druga. Jedan će tako reći kako je Muhamed posljednji prorok, dok se netko drugi neće složiti. Neki će tvrditi kako je Isus Bog, dok će drugi to smatrati smiješnim, pa i uvredljivim. Neki će biti za homoseksualne brakove, a neki opet za ograničeno pravo na pobačaj. No, sve su te stvari temelj djelotvorne demokracije, koja se zasniva na pravu pojedinca na posjedovanje i izražavanje različitog mišljenja.

Sloboda govora naglasak stavlja na govornika i ono što je rečeno; pravo na to da se kaže gotovo sve, pa čak i ono što nije istina (primjerice, kako je zemlja plosnata).

Zabrinjavajući je trend koji se usmjeruje prema slušatelju i onome što se čuje, odnosno, kako se stvari doživljavaju, uključujući tu i mogućnost da pojedinac ili skupina mogu biti povrijeđeni ili uvrijeđeni onime što je izrečeno. To je pomak od objekta (ono što se izriče) ka subjektu (kako se to prima, doživljuje) i protivi se temeljnim načelima vladavine zakona.

Kamo, dakle idemo? Postoji li trend ka “pravu na NE-uvrijeđenost” (osobito, čini se, za muslimane i homoseksualce), a time onda i ograničena prava za druge u izricanju drugačijega mišljenja? “Sloboda od slušanja” zatire slobodu govora. Posljedice su ogromne te predstavljaju prijetnju ne samo vjerskoj slobodi, već i samoj demokraciji – a time onda i svakom pojedincu.

 

Mats Tunehag piše uvodnike o međunarodnim pitanjima za Världen idag, švedske nacionalne novine. Ujedno je i predsjednik Švedskoga evangeličkoga saveza te globalni glasnogovornik za pitanja vjerske slobode i slobode govora Svjetskoga evangeličkoga saveza. Član je i Međunarodnoga globalnoga odvjetničkoga vijeća.