Dragi prijatelji,

 

brojni su kršćani svjesni svoje odgovornosti progovoriti u ime svoje vjere, kao i u ime razumijevanja ljudskoga dostojanstva. Međutim, ponekad se, poradi nedostatka hrabrosti – ili jednostavno neiskustva – gube značajne prilike za predstavljanje kršćanskoga načina razmišljanja javnosti.

Kada se uključite u neku raspravu, važno je pritom na umu imati velik broj neodlučnih koji se nalaze među slušateljstvom. Pitanje što ćete ga postaviti u konačnici će biti upućeno upravo njima.

Današnje pismo za Europu nudi praktičan savjet kako uspješno sudjelovati u raspravi. Želja nam je prekinuti “spiralu šutnje” – kako bi kršćansko viđenje ljudske osobe bilo većma priznato.

 

Hvala vam što ćete ovo pismo proslijediti prijeteljima i poznanicima kojima bi ono moglo biti od koristi. Kao što znate, naše pismo mjesečno objavljujemo na čak osam europskih jezika.

 

I, dakako: hvala vam što molite s nama za kršćansku Europu.

 

Vaša ekipa Europe za Krista - iz Beča

 

 

- * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * -

 

 

Sudjelovanje u političkoj raspravi

autorica: dr. Gudrun Kugler

 

 

- Uključite se u raspravu! Smjer kojim će rasprava krenuti nerijetko određuje nekoliko prvih opaski. Kod javnih debata, čak i svega nekoliko opaski može promijeniti, pa čak i preobraziti čitavu atmosferu. Nerijetko raspravu zapravo potiče dobro organizirana manjina. Tada je na nama dati glas “tihoj većini”.

 

- Ono što se ne ospori, bit će doživljeno kao istina. U tome se sastoji naša odgovornost!

 

- Vrijeme posvećeno postavljanju pitanjâ i odgovaranju na njih Vaše je vrijeme, ukoliko već niste jedan od govornika. Dobro ga iskoristite.

 

- Svojim pitanjem možete slušateljstvu prenijeti određenu poruku.

Bilo da Vaš komentar ide u prilog govornikova stava ili ne, cilj je Vašega pitanja prenijeti poruku slušateljstvu, a ne uvjeriti govornika!

 

- Poruku možete prenijeti bilo objašnjenjem svojega pitanja, bilo ukazivanjem na činjenicu kako govornik nema odgovor na nj.

 

- Uglavnom imate priliku postaviti samo jedno pitanje. Dobro promislite što ćete pitati – kakvu poruku želite prenijeti. S kojim bi se tvrdnjama slušateljstvo najlakše moglo složiti te Vam se makar za početak pridružiti u mišljenju?

 

- Postavite pitanje, nemojte držati predavanje. To nitko ne voli, čak niti kada su stvari koje pritom iznosite po sebi sjajne.

 

- Ako je slušateljstvo veliko i ima puno onih koji bi htjeli govoriti, podignite ruku na samome početku vremena predviđena za postavljanje pitanjâ. Tada će biti vjerojatnije kako ćete dospjeti na popis onih koji će imati prigode nešto reći.

 

- Neka Vaš iskaz bude kratak i jednostavan.

 

 

Prijedlog strukture uključenja:

- Uputno je reći svoje ime, zanimanje te zašto ste ovdje.

- Potom nastavite s nečim pozitivnim, npr. upućivanjem zahvale govornicima, odnosno, organizatoru.

- Uglavnom ćete imati prilike reći rečenicu-dvije kako biste iznijeli činjenicu, odnosno, iskustvo na kojemu se temelji Vaše pitanje. To može biti glavnina Vaše poruke.

- Sada (ili prije prethodne točke) možete ubaciti i koju riječ poniznosti: npr. ispriku ako ste možda nešto krivo shvatili, ili pak prečuli.

- Postom postavite svoje pitanje. Ako je kratko, smijete postaviti još jedno.

 

Ne zaboravite se čitavo vrijeme smiješiti, osim ako ne govorite o ubojstvu, smrti, ili pak mučenju.

 

Primjer:

Feministička je govornica 15 minuta govorila o tome kako žene mogu biti zadovoljne jedino ako imaju posao izvan vlastite kuće. Stoga trebaju djecu voditi u vrtić počam od dobi od šest mjeseci nadalje, kako bi time osnažile njihov kognitivni razvoj i unaprijedile društvenu jednakost.

Vaša reakcija može glasiti otprilike ovako:

“Hvala Vam. Zovem se Ana; odvjetnica sam i majka. Zahvaljujem organizatorima što su organizirali sastanak na temu pitanja od ovako golema značaja. Ispričavam se ako sam Vas možda krivo shvatila, ali ću zato postaviti posve konkretno pitanje: govorili ste o tome kako žene nalaze svoje ispunjenje isključivo radeći izvan vlastita doma. Kada čitam političke dokumente o radu vrtićâ, nerijetko nalazim na naslove odjeljka koji glase: ‘mjere u prilog gospodarstvu’. Čini mi se kako se naš razgovor instrumentalizira te kako se i žene općenito instrumentalizira u svrhu nepravedne rasprave. Ne slažete li se sa mnom? Mnoge žene koje svoju djecu mlađu od tri godine vode u vrtić kažu kako bi se radije o njoj same brinule kod kuće – kada bi si to samo mogle priuštiti. Ne slažete li se kako bi žene trebale imati mogućnost stvarnoga izbora, da bi uistinu mogle posve neovisno odlučivati?”