Politička i kulturna kriza Europe još se više zaoštrila početkom novoga tisućljeća. Najnovije su rasprave široj javnosti otkrile razmjere te krize: milijun potpisa u prilog spominjanja Boga u uvodu predloženog Ustava EU jednostavno je zanemareno; Roccu Buttiglioneu je odbijeno članstvo u Odboru EU na temelju njegovih kršćanskih uvjerenja; takozvani antidiskriminacijski zakoni u nekim zemljama, čini se, diskriminiraju kršćane; promiču se istraživanja koja podrazumijevaju korištenje ljudskih embrija te pokušaje legalizacije eutanazije, čime se potkopava jasno razumijevanje imanentnog dostojanstva ljudskoga bića; itd. Naše se društvo nalazi u neoznačenim vodama; o "normalnome" više nema niti govora, dok je "abnormalno" postalo novom normom. Europa nema budućnosti, ukoliko se ne "vrati kući". "Europo, budi ono što jesi!" – glasi vapaj blagopokojnoga pape Ivana Pavla II našemu kontinentu na početku trećega tisućljeća. Unatoč tomu, čini se kako bi katolici diljem Europe radije ustrajali u pasivnu prepuštanju okolnostima. Projekt što ga ovdje predstavljamo teži postupnu pomaganju kršćanima u izlaženju iz toga djelomice dragovoljna, a djelomice nametnuta života u getu.
Cilj mu je ohrabriti kršćane neka se – u većoj mjeri no što je to dosad bio slučaj – ujedine u vihoru molitve, unaprijede vlastitu svijest o kulturnim i političkim problemima te povećaju osjećaj odgovornosti u njihovu prevladavanju.
Kao svoju polazišnu točku, projekt uzima sljedeće dvije činjenice, što ih čak i dobri, dobronamjerni katolici, nerijetko zanemaruju:
- Prije svega, naša Vjera treba obuhvatiti sve vidove našega života. Nitko se ne bi smio smatrati oslobođenim ove društvene obveze poradi navodna nedostatka talenata, ili pak odgovarajućih prigoda. Prvi je korak u tome pravcu spremnost na molitvu za konkretne probleme javnoga života.
- Kao drugo, religija nije nešto što jednostavno nasljeđujemo. U Europi 21. stoljeća, kršćanin mora svjesnim naporom u svoj vlastiti život ugraditi ono što su nekoć osiguravale kulturna predaja, društveno okruženje, obitelj, itd. Za to mu obično najviše nedostaju duhovna, odnosno, intelektualna sredstva. Upravo poradi toga, ovaj projekt, uz svoj "duhovni" vid, uključuje također i područje "obrazovanja, politike i djelovanja".
U svjetlu navedenoga, predloženi projekt, pod radnim naslovom "Europa za Krista", teži ka jačanju nade kako se stvari u javnome životu Europe mogu promijeniti nabolje, ukoliko se kršćani u dovoljnoj mjeri posvete tome cilju.
